Ništa ne morate učiniti da postignete sreću. Veliki Majstor Eckhart vrlo je lijepo rekao: “Boga ne dosežete time što duši nešto dodajete, nego time što joj nešto oduzimate.” Ne trebate ništa činiti da biste bili slobodni, trebate nešto odbaciti. Tada ćete biti slobodni.
Or, as Judith Butler set it, “An inhabitable planet for individuals relies on a flourishing earth that does not have people at its Centre. We oppose environmental toxins not just in order that we individuals can live and breathe without panic of being poisoned, but additionally as the drinking water and also the air should have life that are not centered on our personal.”
Ovo me podsjetilo na priču o jednom zatvoreniku koji je iskopao tunel ispod zatvorskih zidova i uspio je pobjeći. Izašao je iz tunel točno na sredini školskog igrališta, gdje su se igrala mala djeca.
Neki od vas pitaju me što to znači: “Budite ono što jeste, to je u redu, ali zaštit ću se i bit ću ono što jesam.” Drugim riječima, neću dopustiti da manipulirate sa mnom. Živjet ću svoj život, ići ću svojim putem, slobodno ću misliti što hoću i slijediti svoja nagnuća i svoj ukus. I reći ću vam ‘ne’. Ako neću željeti biti u vašem društvu, to neće biti zbog bilo kakvih negativnih osjećaja koje bi vi pobudili u meni, zato što ih više ne možete pobuditi. Nemate više moć nada mnom. Može biti da mi društvo drugih ljudi jednostavno više odgovara. I zato, kada mi kažete: “Hoćete li ići sa mnom u kino večeras?
Uvijek želimo da se netko drugi promijeni da bismo se dobro osjećali. Ali, jeste li se ikad zapitali od kakve bi to koristi bilo za vas čak i kad bi se vaš(a) suprug(a) promijenio(la)? Bili biste isto tako ranjivi kao i prije, isto biste tako spavali kao i prije.
Die vorliegende Datenschutzerklärung erläutert, welche Daten wir erheben und wofür wir sie nutzen. Sie erläutert auch, wie
Buđenje bi trebalo biti iznenađenje. Kada nešto ne očekujete da se dogodi, a dogodi se, iznenađeni ste. Kada je žena vidjela Webstera kako se ljubi sa služavkom, rekla mu je da je jako iznenađena.
Propisat ću jedan lijek za vašeg susjeda.” Čovjek odgovara: “Puno vam hvala, doktore, to će mi puno pomoći.” Zar to nije apsurdno? Ali, svi mi to radimo. Čovjek koji spava uvijek misli da će se osjećati bolje ako se netko drugi promijeni. Patite zato što spavate, ali ipak mislite: “Kako bi život bio divan da se netko drugi promijeni – da se promijeni moj susjed, moja žena, moj šef.”
” Reći ću vam: “Žao mi je, idem s nekim drugim. Više volim njegovo društvo nego vaše.” I to je u redu – reći ljudima ne, to je divno. Dio buđenja sastoji se u tome da svoj život živite onako kako vam odgovara. I shvatite: to nije sebično. Sebično je ako zahtijevate od drugih da žive onako kako to vi želite. Sebičnost leži u zahtijevanju da netko drugi živi tako da udovolji vašem ukusu, vašem ponosu, vašem dobitku, vašem zadovoljstvu. To je zaista sebično. I zato ću se zaštiti. Neću smatrati dužnošću kazati vam da. Ako se u vašem društvu budem ugodno osjećao, uživat ću u njemu bez lijepljenja. I više vas neću izbjegavati zbog negativnih osjećaja koje pobuđujete u meni. Nemate više tu moć.
And Will's father stood up, stuffed his pipe with tobacco, rummaged his pockets for matches, brought out a battered harmonica, a penknife, a cigarette lighter that wouldn't operate, as well as a memo pad he had always meant to put in writing some terrific feelings down on but in no way got all-around to, and lined up these weapons for your pygmy war that may be dropped just before it even started off
bajdenara prica sto mora a bice ovako ko sto berni kaze. i ovo povlacenja iz avganistana je u tom smeru.
Mogli bismo dodati: u glupom, spavajućem ljudskom umu. Stvarnost nije problematična. Da sa ove planete maknete ljude život bi išao dalje, priroda bi i dalje postojala u svoj svojoj draži i nasilju. U čemu bi bio problem? Nema problema. Vi stvarate probleme. difficulty je u vama. Poistovjećujete se s “pripadajućim”, i u tome je issue. Osjećaj se nalazi u vama, a ne u stvarnosti.
U jednom malom američkom gradiću ljudi su se navečer okupljali da skupa sviraju. Imali su saksofonistu, bubnjara, violinistu, uglavnom starije ljude. Okupljali su se zbog more info društva, zbog čistog užitka u sviranju, iako nisu svirali posebno dobro. I tako su uživali, i odlično se provodili dok jednoga dana nisu odlučili da dovedu novog dirigenta koji je bio vrlo ambiciozan i pun elana. Novi dirigent rekao im je: “Hej, ljudi, morali bismo dati jedan koncert. Moramo pripremiti jedan koncert za grad.” Dirigent se zatim postupno otarasio nekoliko ljudi koji nisu dobro svirali, zaposlio je nekoliko profesionalnih glazbenika, uigrao je orkestar, i imena su im se pojavila u novinama. Zar to nije bilo divno? Zatim su odlučili otići svirati u veći grad, ali neki stariji ljudi, sa suzama u očima rekoše: “Bilo nam je tako lijepo u starim vremenima kada smo loše svirali, ali smo uživali.” I tako je okrutnost ušla u njihove živote, ali nitko to nije prepoznao kao okrutnost. Vidite kako su ljudi postali ludi!
Vaše društvo neće biti sretno kad to čuje jer će se počet plašiti vaših otvorenih očiju i shvaćanja. Kako kontrolirati takvu osobu? Takva osoba vas ne treba; ne pogađa je vaša kritika: baš ga briga što mislite ili govorite o njoj.
Dakle, postanite svjesni svojeg sadašnjeg stanja kakvo god ono bilo. Nemojte više biti diktator. Prestanite gurati sami sebe jer ćete jednog dana shvatiti da se ono što ste htjeli postići guranjem već postigli samom svjesnošću.